Episodic Falling
Kod kavalira je već četrdeset godina poznata pojava tzv. "padanja", "sindrom kolabiranja", ili "povremenog padanja" (Episodic Falling - EF).
Episodic falling je neurološka bolest, a napadi se pojavljuju nakon fizičke aktivnosti, uzbuđenja ili frustracije, kod težih slučajeva se i ne primjećuje neki očiti razlog koji pokreće napadaj. Očituje se kao pojačani tonus mišića. To znači da pas ne moža opustiti mišiće, postaje krut i zbog toga pada. Psi koji su genetski uvjetovani obično prve simptome pokazuju prije godine dana starosti, najščešće sa prvim napadima negdje između četvrtog i sedmog mjeseca.
Simptomi bolesti pokazuju veliku raznolikost. Osim što se pojavljuju i iznimke u vremenu pojave prvih simptoma (kod nekih su se pasa prvi simptomi pojavili i sa tri do četiri godine starosti). Psi koji su zahvaćeni blagim oblikom bolesti ponekad će se samo trenutačno "zamrznuti“ u pokretu, što neiskusnom oku često može i promaknuti. Drugi će pak psi pokazivati "zečji skok" u trku, te zabacivati stražnji dio u strane i nakon toga pasti na bok. Kod drugih će se pak primjećivati hod u engleskom nazvan "deerstalker", gdje će se glava sve više i više približavati tlu, da bi se na kraju pas spotaknuto i poletio preko nosa na tlo. Neki će pak pasti na pod i pokazivati grčenje mišića, napadaj koji može trajati od nekoliko minuta do par sati. Skupina kavalira pokazivati će i simptome "hvatanja muhe".
Mnogi se kreću ukrućeno, gegaju se, naročito tik prije početka napadaja, a mnogi nemaju dobru koordinaciju pokreta čak i kada se kreću normalno. Pri napadajima ne gube svijest i ne pokazuju znakove bolova, iako će poneki kratko zacviljeti prije pada.
Početkom 2011 genetičari iz Animal Health Trust-a identificirali su recesivnu mutaciju koja uzrokuje Episodic Falling sindrom. Bolest je često teško pozitivno dijagnosticirati bez DNK analize, jer simptomi su različiti i slični drugim neurološkim oboljenjima, često se dijagnosticiraju kao epilepsija. Razvijen je DNK test koji omogućava pozitivnu dijagnostiku kao i izuzetno koristan alat kod odabira parova za uzgoj.
Dry Eye Curly Coat Syndrome
Sindrom suhog oka i kovrčave dlake
Sindrom suhog oka i kovrčave dlake (Dry Eye and Curly Coat – DE&CC), stručan naziv congenital keratoconjunctivitis sicca & ichtyosiform dermatosis, utječe na oko i kožu psa. Kod oboljelih pasa suzne žlijezde ne proizvode suze, pa se oko ne vlaži. Dlaka postaje perutava i suha, naročito oko šapica, te to može uzrokovati probleme i bolove kod hodanja i stajanja. Koliko se zna, ovaj poremećaj je jedinstven za kavalire. Na žalost, ne postoje ni adekvatni načini dugotrajnog liječenja.
Početkom 2011 genetičari iz Animal Health Trust-a identificirali su recesivnu mutaciju koja uzrokuje Dry Eye & Curly Coat sindrom. Razvijen je DNK test koji omogućava i pozitivnu dijagnostiku i istovremeno je izuzetno koristan alat kod odabira parova za uzgoj. Kako je uzrokovan autosomalnim recesivnim genom, ovaj se sindrom može u uzgoju kontrolirati.
Treba napomenuti da ne dolazi svaki poremećaj vlaženja oka od ovog gena: "suho oko" pojavljuje se kod svih pasmina iz raznih uzroka (nakon uzimanja nekih lijekova, nakon bolesti, poremećajem imunološkog sistema, starosti...), ponekad je poremećaj trajan a ponekad se stanje popravlja, no to se ne traba miješati sa genetski naslijednim sindromom DE&CC.
Prema tekstu iz Animal Health Trust-a
Uskoro
Bolesti očiju
Prema shemi za pregled očiju kavalira se svrstava u skupinu Čisti (Unaffected) ili Bolesni (Affected). kod nasljednog katarakta (mrene) i multi-fokalne retinalne displazije (MRD).
Nasljedni katarakt (mrena) može se pojaviti kod vrlo mladih pasa, već ssa 6/9 mjeseci starosti ali se ne mora manifestirati niti za nekoliko godina. Mrena obično napreduje tako da zahvaća veći dio leće i uzrokuje ozbiljne poteškoće sa vidom. Kod MRD-a mrena se obično razvija na oba oka. Način nasljeđivanja nije poznat.
Displazija mrežnice je urođeni poremećaj koji se oftamoskopski može ustanoviti kod štenaca od oko 5 tjedana i starijih. Razvoj pigmenta u tkivu mrežnice od 8/10 tjedna može dovesti do promjena u izgledu multifokalne retinalne displazije (MRD), te ponekad otežati dijagnozu. Poremećaj se pojavljuje sa velikim varijacijama od nekoliko nabora ili krugova ali i do odvajanje mrežnice i krvarenja. Lezije se obično nalaze u oba oka. Poremećaji vida kreću se od neznatnih pa do potpune sljepoće.
Spontana retinalna displazija javlja se u tri oblika:
Pretpostavlja se da je i kod kavalira bolest nasljedna prema recesivnom modu.
Psi sa retinalnom displazijom i juvenilnom mrenom ne bi smjeli ići u uzgoj.
Ostale bolesti oka koje se pojavljuju u pasmini a mogle bi biti nasljedne su sindrom suhog oka (Kerato-conjunctivitis sicca), pojava dvostrukog reda trepavice (distichia) i sindrom malenog oka (microphthalmia).
Suho oko se može pojaviti kao urođena bolest, ali se češće razvija kod odraslih pasa (i može biti i izazvano imunološkim problemima).
Microphthalmia se može pojaviti i kao izolirano stanje ali i uz druge poremećaje (mrena i sl).To je urođeni problem ali se teško dijagnosticira prije 8 tjedana (a i više) starosti šteneta osim kod jako izraženih slučajeva.
Distichia (dvostruki red trepavica) može biti vidljiva sa nekoliko mjeseci starosti, ali se potpuno razvije tek sa 18 do 24 mjeseci starosti šteneta.
Očni pregledi
Da bi se nastavio proces uklanjanja nasljednih bolesti očiju iz pasmine, potrebno je redovito kontrolirati uzgojne pse. Najbolji je plan pregled štenaca u leglu (tzv. litter screening) naročiito vezano za MRD i microphthalmiu, te testiranje oba roditelja prije parenja. Pse bi trebalo pregledati najviše 12 mjeseci prije parenja, što kod parnjaka uglavnom znači godišnje okulističke preglede. Potrebni su redoviti pregledi odraslih pasa da bi se ustanovila pojava mrene ali i razvoj suhog oka i distichiae.
Oftamološki pregled oka je jednostavan, brz i bezbolan.
Matični engleski kavalirski klub priznaje samo preglede obavljene kod specijalista veterinara sa posebnim kvalifikacijama.
http://www.thecavalierclub.co.uk/start.html
http://www.vef.unizg.hr/org/kirurgija/wp-content/uploads/2009/11/Bolesti-mreznicestaklastog-tijelaocnog-zivca-i-orbite.pdf
Išćašenje ivera (Luxatio patellae)
Kao i svi psi malih pasmina, i kavaliri mogu imati problema sa patelama.
Luksacija patele je također poznata i kao "iščašenje ivera" ili dislokacija čašice koljena. Patela (čašica koljena) je mala kost koja leži u udubljenju u donjem dijelu bedrene kosti (femur). Kada pas savine koljenski zglob patela se pomiče unutar samog udubljenja. Ukoliko je udubljenje preplitko patela može skliznuti i ispasti iz udubljenja i pas neće moći savinuti nogu. U nekim slučajevima patela se može vratiti u prvobitnu poziciju ručnim namještanjem, a nekad se i sama od sebe vrati u pravi položaj no dislokacija će se nastaviti ponavljati.
Nekada je to toliko izraženo tako da noga postaje potpuno beskorisna i pas hoda samo na 3 noge. Ukoliko išćašenje pogađa dvije noge pas će biti invalid. Kirurška operacija može poboljšati stanje i u potpunosti riješiti problem.
Štenad koja pati od ovog poremećaja pokazat će znakove do dobi od 6 mjeseci starosti, no išćašenje se može razviti i u kasnijoj dobi. Bilo koja pasmina može patiti od išćašenja no ipak je češća kod manjih pasmina pasa.
Sklonost ka išćašenju ivera je nasljedna. Pse koji imaju dislociran iver ne bi se smjelo koristiti u daljnjem uzgoju.
Bolest mitralnih zalistaka
Bolest mitralnih zalistaka je najčešći zdravstveni problem u starijih pasa svih pasmina, iako se kod kavalira može pojaviti izrazito rano. Ova bolest uzrokuje degeneraciju srčanog mitralnog zalistka (zamislimo da je zalistak poput otvorenog kišobrana koji sprečava da se krv vraća, kod degeneracije taj tzv. kišobran nije više napet i propušta krv te se to čuje kao šum prilikom preslušavanja srca). Moramo znati da postoje i ostale vrste srčanih šumova koje uključuju bezazlene protočne šumove i šumove koji nastaju zbog plućne stenoze zalizaka ili venske stenoze.
Puno pasa kod kojih je ustanovljen šum mogu i dalje imati normalan život i doživjeti dobru starost. Mnogi psi unatoč dijagnozi (BMZ) nastavljaju aktivno živjeti dugi niz godina. Za kavalire se preporuča kontrola srca jednom godišnje; to može napraviti svaki veterinar, a kod sumnje u srčane probleme postoje i specijalisti kojima se može obratiti.
Istovremeno bi svaki vlasnik trebao biti svjestan da na mogući razvoj bolesti tijekom godina utječe i način života njegovog ljubimca. Tri su faktora rizika za svakog psa, na koje naročito treba paziti kod kavalira zbog njihove potencijalne sklonosti srčanim problemima:
• Dentalna higijena: kontrolirajte češće zube svog kavalira, jer naslage kamenca pogoduju bakterijama koje mogu doprijeti do srca i uzrokovati srčane probleme. Zamolite svog veterinara na godišnjem kontrolnom pregledu da pogleda i zube vašeg ljubimca te vam preporuči kada ih treba čistiti. I svakodnevna njega može pomoći: kruta hrana, pokoja sirova kost, štapići za čišćenje, a za uporne vlasnike i četkanje i čišćenje zubiju.
• Aktivnost: iako će kavalir biti zadovoljan ako vam sjedi do nogu dok čitate ili obavljate kućanske poslove, ipak bi trebao imati barem pola sata svoje dnevne aktivnosti – brža šetnja, istrčavanje u društvu drugih pasa, ili čak neki trening, pomoći će da duže ostane u dobroj kondiciji i održavati zdravlje njegovog srca
• Prehrana: kavalir nikada ne bi smio biti debeo. Njihove velike oči koje mole i gledaju svaki zalogaj koji stavljate u usta, često će vas dovesti u napast da i njima spustite pokoji slasni komadić. No budite svjesni da je svaki takav komadić direktno usmjeren na zdravlje srca vašeg ljubimca i da može imati teške posljedice. Kontrolirajte težinu svog kavalira i ne popuštajte te smanjite hranu ako se težina počne dizati preko mjere. Svaki kavalir treba imati vidljiv obris struka, a komadići mrkve, brokule, srca kupusa ili nekog drugog povrća napuniti će želudac i zabaviti zube isto kao i keks, ali bez posljedica na težinu.