O Cavalierima

Uzgoj je često prepun nepoznanica i iznenađenja, ali desetljeća iskustava, moderna genetika i veterina omogućuju metode kojima se može znatno smanjiti vjerojatnost da se kod štenaca pojave nasljedne bolesti. Odgovorni će uzgajivači - osim što će svoje pse držati u adekvatnom prostoru, kvalitetno ih hraniti i redovito veterinarski kontrolirati – kod uzgojnih pasa napraviti (i predočiti zaintresiranoj novoj obitelji svog šteneta) rezultate testova na nasljedne bolesti koje se najčešće pojavljuju kod kavalira.

DNK testovi pokazuju trajno, nepromjenjivo stanje psa te ih treba obaviti samo jednom.

Problemi sa patelama koji su nasljedni vidljivi su već nakon 6 mjeseci starosti šteneta, stoga je i taj nalaz dovoljno napraviti kod veterinara samo jednom sa psom starijim od godine dana.

Na žalost problemi sa očima, srcem kao i SM javljaju se dosta kasno u životu psa i nije ih moguće otkriti u štenećoj dobi.

Najstariji protokol uzgoja kojim se pokušava smanjiti pojava nasljednih problema sa mitralnim zaliscima traži da oba roditelja legla moraju imati najmanje 2,5 godine i čisto srce (bez šuma, uz obavezni slušni pregled kod specijaliste kardiologa) a njihovi roditelji 5 godina i čisto srce. Vremenom su predlagani i drugačiji protokoli, od kojih su neki i obavezni (Danska, Švedska). Trenutno se u matičnoj zemlji kavalira (Velika Britanija) pokušava uvesti novi protokol.

U Hrvatskoj nismo imali pristup certificiranim kardiolozima, te je uglavnom praksa da se uzgojni psi kontroliraju jednom godišnje UZV i color doppler metodama.

DNK test na dva gena: CC&DE te EF, danas se već može napraviti u više laboratorija i u Hrvatskoj preko veterinarskih ambulanti.
Za zdravlje štenaca je važno da po svakom genu barem jedan roditelj bude čist, drugi roditelj može biti i nositelj bolesti no tada je status šteneta ili čist ili nositelj.
Niti jedan roditelj ne bi smio biti bolestan, jer se na bolesnim psima ne bi trebalo uzgajati.
U kinološkim organizacijama koje reguliraju koje preglede treba raditi za uzgoj (Velika Britanija, Njemačka, USA npr.), priznaje se tzv. čistoća legla po roditeljima u prvom koljenu, tj. štenci kojima su oba roditelja testirano čisti, imaju status genetski čistog psa. U slijedećem koljenu te bi testove trebalo ponovo provesti.
Opširnije o problemu EF CC:
Patele: provjerava ih veterinar kod psa starijeg od godine dana.
Opširnije o problemu patela:
Srce: Zadnji pregled srca uzgojnog psa ne bi trebao biti stariji od godinu dana prije parenja, do barem 5 godina starosti nalaz bi morao biti čist, tj. bez šuma mitralnih zalistaka. Isto tako oba roditelja bi trebala biti starija od barem dvije godine.
Opširnije o problemu srca:
Oči: Zadnji pregled očiju uzgojnog psa ne bi trebao biti stariji od godinu dana prije parenja. Pregled se obavlja kod specijaliste oftamologa ili barem kod veterinara sa svom potrebnom opremom za takvu vrstu pregleda.
Opširnije o problemu očiju:
MRI snimanje: Snimanje psa magnetnom rezonancom u predjelu glave i torakalnog dijela kičme radi se zbog uvida u stanje eventualnog prodora likvora u moždinu (SM) i Chiari malformacije. Trenutne preporuke su da se to snimanje napravi tri puta u životu psa, a rezultati bi se trebali slati certificiranom neurologu zbog očitanja i preporuka za parenje.
Trenutno u Hrvatskoj nema kvalificiranog MRI centra za snimanje uzgojnih pasa. Kako istovremeno još nisu usaglašeni jedinstveni i transparentni protokoli snimanja, očitavanja i preporuka za parenje, u Hrvatskoj se to najčešće još ne radi.

Njega kavalira

Njega kavalira može biti vrlo lagana i jednostavna ako se počne već od štenećih dana, po mogućnosti u leglu kod odgovornog uzgajivača gdje se štene vrlo lako navikne na češljanje, kupanje, sušenje, diranje šapa i rezanje noktića, pranje zubića prvim četkicama za zube, čišćenje ušiju… A može se pretvoriti u pravu gladijatorsku borbu ako se ne obavlja redovito i pas nije naučen na svakodnevno diranje i ne dozvoljava vlasniku sve potrebno za redovitu njegu.

Svakako štene, ali i odraslog psa, treba lagano navikavati na sve postupke potrebne za održavanje higijene i njege od prvog dana kada stigne u svoj trajni dom. Pri tome treba paziti da se pas ne ozlijedi, obilato ga nagrađivati za strpljenje pa ako u jednom trenutku i ne dozvoli potpunu njegu, postupak djelomično ponavljati češće i u malim ga koracima dovesti do punog 'spa' tretmana.

Želite li zdravog i čistog psa (jer kavaliri su prvenstveno kućni psi) koji će duže vrijeme biti s vama, trebate mu pružiti i adekvatnu njegu. Uvijek ga možete odvesti u neki od mnogobrojnih salona za njegu pasa, (pripazite da osoba kojoj ga ostavljate zna što radi) ali nije teško ni naučiti neki od malih trikova zanata i urediti svog ljubimca kod kuće.

Na što sve treba obraćati pažnju:

Češljanje, kupanje, sušenje i šišanje psa
Podrezivanje noktiju i uređivanje šlapica
Higijena usne šupljine: pranje zubića, njega zubnog mesa
Kontrola analnih žlijezda

Zamolili smo za pomoć našu Maju koja vodi salon 'Čuperak' u Zagrebu da nam na jednom kavaliru pokaže kako to izgleda.

Izbor i kupnja šteneta

Na što treba paziti pri kupnji šteneta

Savjeti pri kupnji Cavaliera

Cavalier King Charles Španijel je veseo, nježan, odan psić pun ljubavi koji se odlično slaže sa djecom, starijim osobama, ljudima sa zdravstvenim poteškoćama – invalidima, a jednako tako i sa drugim psima i mačkama.

To nisu psi za dvorište niti za štenare. Zbog svoje bliskosti sa čovjekom tijekom razdoblja razvoja pasmine, postali su idealni pratioci s poznatom karakteristikom "psa koji sjedi u krilu".

Savjeti pri kupnji šteneta

Cavaliera bi uvijek trebalo prvenstveno željeti kao psa za društvo i pratnju, čak i one namijenjene za izložbe ili eventualni kasniji uzgoj.

Uvijek kupujte štene kod uzgajivača specijaliste za pasminu gdje imate priliku vidjeti majku, a ponekad i oca štenadi. Nikada ne tražite štene u dućanima kućnih ljubimaca, na tržnici, kod preprodavača (švercera) ili kod 'kućnog' uzgoja ('bez papira'). Pazite se dogovaranja susreta na javnim mjestima sa ljudima koji nude i prodaju štence, uvijek tražite da vidite štene u njegovoj kućnoj, domaćoj atmosferi.

Hrvatski kinološki savez, njegovi podružni članovi - pasminski područni klubovi (za Cavaliere sa šireg područja Zagreba to je Klub patuljastih pasmina Zagreb) te možda veterinar iz vašeg susjedstva mogu vam pomoći oko nabavljanja adrese uglednog uzgajivača kod kojeg tada osobno možete doći do informacija o štencima za prodaju.

Razgovarajte sa više uzgajivača te sa vlasnicima Cavaliera. Prikupite što je više moguće podataka o potrebama Cavaliera.

Cavalieri vole društvo i ne vole provoditi puno vremena sami. S obzirom da su jako mali kao štenad, neki uzgajivači nevoljko pa čak i odbijaju prodati štene u obitelji s malom djecom. Djeca moraju naučiti poštivati sve pse i ne tretirati ih kao svoje igračke. U nekim je slučajevima možda bolje potražiti psa druge pasmine ili starijeg psa, ne štene.

Cavalieri su vrlo inteligentni, aktivni mali psi koji traže redovne šetnje. Te šetnje ne trebaju biti dugačke. Oni će pratititi svoje vlasnike u najrazličitijim aktivnostima. Bilo samo lagane šetnje, bilo trčanje, planinarenje i sl. Sretni su u dobro ograđenim i zaštićenim dvorištima. Brzo uče i pogodni su za dresuru, ali kao štenad često su nestašni. Vole žvakati najrazličitije predmete, a često dok ne steknu kućni odgoj učine i nešto štete ili ostave i pokoju lokvicu za sobom. Stoga je neophodno mlado štene snabdijeti sa što više raznovrsnih igračaka kako bi se zabavljalo njima, a ne pokućstvom.

Ako ste čvrsto odlučili kupiti štene, odgovoran će vas uzgajivač informirati o slijedećem:

Rodovnica u kojoj su prikazane barem 3 generacije predaka (zbog sporog postupka izdavanja rodovnica, često se na njih čeka par mjeseci, ali se informacije o rodovnicama uvijek mogu provjeriti kod Hrvatskog kinološkog saveza)
Naputci o prehrani i navikama šteneta
Potvrde o cijepljenju (protiv zaraznih štenećih bolesti)
Datume dehelmetizacija (čišćenja od parazita) i eventualna liječenja ako su bila neophodna

Na kraju, ukoliko ste odlučili kupiti Cavaliera, razmislite o učlanjivanju u lokalni pasminski klub gdje možete sresti i upoznati uzgajivače i vlasnike Cavaliera koji će vam uvijek biti koristan izvor informacija ili vam pružiti odgovore na vaša eventualna pitanja i nedoumice.

Mužjaka ili ženku?

Ovo je obično drugo pitanje koje ćete nakon odabira pasmine postaviti sebi, a postavit će vam ga i uzgajivač kod kojega se informirate. I mužjaci i ženke Cavaliera jednake su naravi. Jednako su umiljati, mazni i privrženi. Ali neki ljudi se jednostavno ne žele opterećivati sa sezonama tjeranja ženkica.

Slično periodu tjeranja, mužjaci obilježavaju svoj teritorij. Često to zna biti i unutar kuće pa treba biti vrlo uporan sa treniranjem obavljanja nužde.

Neki ljudi kažu da sterilizirane ženke dobiju previše krzna i udebljaju se. Velika je šteta kupiti ženkicu i onda ju sterilizirati samo zbog male nelagode prilikom tjeranja koje se ponavlja svakih 6 mjeseci i traje 3 tjedna. U tom slučaju radije kupite mužjaka. Prema novijim spoznajama, rana sterilizacija (u periodu razvoja) šteti zdravlju psa.

Oba spola imaju svojih prednosti i mana. Primijetit ćete da većina uzgajivača u ponudi ima više mužjaka nego ženki jer ženke često zadržavaju za sebe radi daljnjeg uzgoja.

Samo ljubimac ili izložbeni primjerak Cavaliera?

Jedno od prvih pitanja koje će vam postaviti uzgajivač je: "Da li želite Cavaliera samo za kućnog ljubimca ili ga želite za izložbe i eventualan uzgoj?". Obično odgovor zna biti "Želim samo da je zdrav." ili "Koja je razlika?" ili "Samo želimo da je lijep!".

Svakog Cavaliera prvenstveno treba gledati kao psića za društvo i pratnju jer nije svaki pas stvoren za izložbe niti imaju svi takvoga talenta. Postoje najbolji primjerci pasmine a ne vole se pokazivati i mrze izložbe pasa. Ako želite samo "zgodnu njuškicu" a nemate namjeru ići na izložbe ili uzgajati Cavaliere, recite to uzgajivaču.

Činjenica da su prodani za kućnog ljubimca ne znači da su manje zdravi od onih koji se prodaju za izložbe ili ih uzgajivač zadržava za sebe. Oznake i raspored boja igraju ulogu u određivanju da li je štene potencijalno za izložbe ili samo za kućnog ljubimca. No postoje i druge značajke koje to odreduju: leđna linija, držanje repa, zagriz zubala, monohridnost (nepotpuni testisi) i sl. Sve te značajke su vrlo bitne onome tko kupuje potencijalno izložbeno štene.

"U čemu je razlika?" - ponekad u cijeni, svakako u starosti šteneta

Ukoliko inzistirate na izložbenom primjerku Cavaliera onda morate biti svjesni da bi to štene trebalo biti kod uzgajivača do najmanje 6 mjeseci starosti i dozvoliti da psić promijeni mliječne zube u trajne te pričekati da se spuste oba testisa. Naravno, sve u dogovoru s uzgajivačem. Nije svaki uzgajivač u svakoj situaciji spreman na to poglavito ako ima klijente manje zahtjevne od vas. Ali ako inzistirate isto tako morate biti spremni platiti polog za štene koji vam uzgajivač nije dužan vratiti u slućaju da se predomislite, a štene se korektno razvija. Ukoliko ipak želite da štene bude dulje kod uzgajivača računajte i na višu cijenu. Sa dodatnim troškom hrane, cijepljenja i mogućih troškova liječenja uzgajivači moraju u cijenu uračunati i te dodatne troškove pa i vlastiti angažman. Ipak je to veći trošak nego držati štene do 12 tjedana starosti.

Kupovati potencijalnog izložbenog psa jednako je klađenju na kladionicama. Odaberite pažljivo uzgajivača, istražite rodovnice tražeći pouzdane, zdrave krvne linije. Pročitajte standard pasmine i poslužite se naputcima iz ovog članka, otiđite na neku izložbu pasa kao posjetilac, upoznajte uzgajivače, razgovarajte sa njima prije nego li im uopće obznanite da ste zainteresirani za kupnju šteneta.

Izložbeni primjerak znači koliko je pas blizu ispunjavanju svih uvjeta iz standarda pasmine (ili koliko je blizu "idealnom Cavalieru"). Za uzgajivače ta se procjena bazira na znanju i godinama iskustva u uzgoju pasmine. Uzgajivači imaju dobro izoštreno oko za uočiti najsitnije detalje i razlike izmedu vrlo sličnih jedinki unutar istog legla.

U prosjeku, postotak izložbenih potencijala u leglima je vrlo mali, ponekad ih uopće nema. Štene ne dolazi na svijet kao budući pobjednik. Postoje i bitni elementi uspješnog izlaganja koji ne ovise samo o psu već i o njegovom vlasniku. To su uređivanje i održavanje dlake u dobroj kondiciji, prezentacija psa u ringu i vještina izlaganja.

Za vaše lakše opredjeljivanje, savjetujemo vam da kupite štene kod uzgajivača koji redovito izlaže svoje pse i ima uspješne rezultate svoga uzgoja na izložbama.

Svaka priznata pasmina ima svoj "Standard pasmine" koji može biti dobar vodič kada tražite štene. "Standard" je perfekcija kojoj teži svaki uzgajivač no niti jedan pas ne dolazi na svijet savršen, bez mana te da u potpunosti odgovara svim kriterijima postavljenim u standardu. "Standard" je dosta složen tekst (posebno za laike koji možda niti ne poznaju kinološki rječnik) i treba ga pročitati sa dosta pažnje i razumijevanja te imati na umu da se odnosi na odraslog, zrelog psa.

I na kraju - ali svakako podjednako važno

Važno je znati i shvatiti da iako su roditelji zdravi i nemaju izražene bilo kakve nasljedne bolesti i ne pokazuju zdravstvene probleme u trenutku parenja, nema nikakve garancije da štene možda neće razviti neku od bolesti za vrijeme svog života. To neće garantirati niti jedan uzgajivač niti veterinar. Pregledi i zdravstvene potvrde samo umanjuju šansu da će se od zdravih roditelja razviti bolesno štene. Ipak svakako provjerite kakvo je zdravstveno stanje roditelja. Niti jedan se uzgajivač ne bi smio uvrijediti na vaše pitanje o zdravlju njegovih pasa. Upravo obratno! Savjesnom i etički orijentiranom uzgajivaču trebalo bi biti drago da brinete o zdravlju šteneta i ne bi smio negodovati ako zatražite kopiju certifikata.

Za sigurnost i miran san svakog novog vlasnika, trebalo bi pri dolasku u novi dom odvesti štene kod odabranog veterinara na pregled što prije.

Isto je tako od presudne važnosti za budućnost vašeg šteneta i način kako će živjeti kod vas, kako ćete ga hraniti, njegovati, održavati u fizičkoj i psihičkoj kondiciji. Raspitajte se kod uzgajivača o preporukama za zdravi rast šteneta. Nemaju ni svi uzgajivači isti stav prema prehrani, cijepljenju, sterilizaciji, treningu... i sl, ali oni iskusniji ipak poznaju svoje linije i znaju što im odgovara. I vjerujte svoj uzgajivaču - svima je stalo do svojih štenaca, i sigurno znaju daleko više nego vaš susjed koji će davati dobronamjerne savjete 'preko plota', rođaka koji je veliki stručnjak jer je u djetinjstvu odrastao sa bakinim psom, ili prijatelja koji je pogledao nekoliko popularnih emisija o psima i prepun je savjeta. Nitko od njih nije proveo besane noći uz leglo, niti proveo sate i sate u odgoju i dizanju legla. Osim što birate štene, birajte i uzgajivača koji će vas pratiti savjetima i rado pratiti svoje štene tijekom čitavog njegovog života.

Prema tekstu sa stranica 'Victorian cavaliers' uzgajivačnice www.victoriancavaliers.com ©

Prehrana pasa

Novi ali oni već iskusniji vlasnici pasa često traže sve bolje načine kako izabrati što kvalitetniju a istovremeno i prihvatljivu hranu za svoje ljubimce. Hrana za vašeg psa mora biti po svom sastavu uravnotežena i prilagođena dobi i zdravstvenom stanju psa.

Psi su po građi svog zubala nesumnjivo mesojedi, no za razliku od mačaka potrebni su im i drugi sadržaji (povrće, voće). Iako se često govori o odnosima bjelančevina (proteina), ugljikohidrata (škrobi) i masti te vitamina i minerala u sastavu pseće hrane, ne smije se zanemariti niti porijeklo tih sastojaka u hrani. Uravnotežena prehrana ne mora značiti idealan omjer u svakom obroku, no svakako treba paziti da pas u nekom razumnom periodu (npr. kroz desetak dana) dobije sve što je njegovom organizmu potrebno.

Mogućnosti raznolike prehrane su velike, a i tržište nudi različite tipove hrane:

suhu hranu – brikete
konzerviranu hranu
sirovu hranu (barf)
domaću kuhanu hranu
hranu osušenu zamrzavanjem
razne poslastice
kobasice iz hladnjaka
djelomično vlažna hrana

Bez obzira na koji se tip prehrane odlučili – a to ovisi i o vašim afinitetima i o mogućnostima, uvijek pokušajte svom psu omogućiti i da uživa u svojim obrocima: nekim malim dodatkom mrkvice, kuhanog jajeta, jogurta, jabuke, zelene salate, peršina, špinata, borovnice… Psi imaju razvijen osjet okusa i teksture hrane, i vole raznolikost isto kao i ljudi.

Optimalno zdravlje naših ljubimaca počinje na staničnoj razini, i nesumnjivi su utjecaji hrane na opće stanje organizma. Prema mogućnostima trebali bismo ponuditi čim više funkcionalne hrane, a reducirati ili čak izbaciti sve što ima negativne utjecaje. To ne znači da prehrana ili dobra ili loša – uz malo truda i znanja svaki obrok može biti i ukusan i doprinositi poboljšanju općeg stanja naših kavalira.

Suha hrana – briketi

Danas svakako najrašireniji način prehrane – s jedne strane vrlo praktičan za vlasnika, a često i po omjeru idealno kreiran za pseće potrebe, lagan za korištenje, dugog roka trajanja i rastezljivog cjenovnog razreda.

Koristite li dehidrate, svakako se preporuča Premium i Superpremium hrana, po mogućnosti bez žitarica.

No istovremeno to je i hrana koje je najviše procesirana, i to na vrlo visokim temperaturama, uz izrazito visok sadržaj ugljikohidrata najčešće iz žitarica što izaziva čitav niz problema: od debljine, dijabetesa, problema sa kožom, alergijama i zubima.

Dehidrirana hrana može se dugo skladištiti ali čak i u kućnim uvjetima postoji opasnost infekcije grinjama i žišcima, koji isto tako izazivaju jake alergije kod pasa.

Psu svakako treba biti stalno dostupna čista voda za piće, jer u hrani neće dobiti ništa od potrebne vlage.

Konzervirana hrana

Konzervirana je hrana isto tako brzo dostupna, praktična u primjeni iako zahtjeva više prostora za spremanje, a i jednom otvorenu konzervu treba spremiti u hladnjak. Obično je pripremana na nižim temperaturama, svakako je manje procesirana od dehidrirane hrane a zadržan je i visok postotak vlage koja je potrebna psima.

Nedostatak može svakako biti cijena, ali isto tako treba dobro paziti na sastav.

Psima koji su hranjeni konzervama treba dodatno osigurati mogućnost žvakanja.

Sirova hrana – BARF

Sirova prehrana danas se često uzima i kao 'prirodna hrana vrste' , kako pasa tako i drugih mesojeda (vukova, mačaka, lisica). Kratica BARF dolazi ili od 'bones and raw food' ili u novije vrijeme 'biological appropriate raw food', a odnosi se na sirovu mješavinu mesa, iznutrica, kostiju te često voća i povrća.

Postoji nekoliko načina pripreme i odabira sastojaka, ali u trgovinama se može naći u smrznutom obliku podijeljena na manje ili veće porcije. Neki proizvođači nude cjelovitu hranu (sa svim potrebnim sastojcima), kod nekih je potrebno koristiti i dodatke. Najčešće je u pitanju kalcij, tj. da li u smjesi ima mljevenih kostiju.

Sirovu hranu treba držati zamrznutu najmanje 21 dan na -18C da se izbjegne kontaminacija salmonelom.

BARF treba odmrznuti i ugrijati na barem sobnu temperaturu, a po mogućnosti na temperaturu tijela (37C). To može biti malo nezgodno ako se žurite a zaboravili ste izvaditi paketić na vrijeme. Nikako ne kuhati, niti odmrzavati u mikrovalnoj pećnici, no može se grijati toplom vodom ili čak ponuditi u zdjelici u kojoj je pomiješan sadržaj paketića sa kipućom vodom.

Vlasnici više pasa ponekad se odluče i na pripremu sirove hrane u vlastitoj kuhinji – ne bih to preporučila čistim početnicima, kako zbog potrebnog posla tako i zbog kvalitetnog odabira i pripreme namirnica, no svatko može zamrznuti pureće ili pileće vratove i pileća krilca i jednom tjedno ponuditi svom kavaliru takvu poslasticu.

Kuhana domaća hrana

Domaća kuhana hrana može biti i raznolika i jednolična – ovisi isključivo o vlasniku što će davati svom kavaliru. Pseće potrebe nisu iste kao i potrebe ljudi, tako da nikako ne bi trebalo pse hraniti isključivo ostacima sa stola. Postoje namirnice koje se često koriste u humanoj prehrani a koje su toksične za pse (luk na primjer).

Kada govorimo o domaćoj hrani, mislimo na hranu koja se priprema isključivo za pse. To ne mora biti svakodnevno kuhanje (veće količine se mogu podijeliti na porcije i zamrznuti), niti se kavalir mora hraniti isključivo tako pripremljenim obrocima, no ponudite li mu nešto 'domaće' vidjeti ćete kojim će veseljem prihvatiti svoj obrok.

Kod pripreme hrane treba dobro paziti na ravnotežu sastojaka i na raznolikost. Ovisi o sastojcima, to može biti i prilično skup ali i izrazito povoljan način prehrane, ovisi koliko se vlasnik potrudi pronaći povoljne ponude i mesa i povrća. Uz BARF koji se priprema kod kuće, svakako je vremenski najzahtjevniji način pripreme hrane za pse. Kako u takvim obrocima nema kostiju koje osiguravaju ravnotežu kalcija, svakako treba dodati kalcij.

Da bismo lakše približili i taj način pripreme obroka, u Blog-u ćemo objavljivati i recepte za pripremu i pečenih mesnih štruca kao i kuhanih obroka 'u jednom loncu'.

Literatura:

W. Jean Dodds, DVM , Diana R. Laverdure: Canine Nutrigenomics, Dogwise 2015 Judy Morgan, DVM : From Neddles To Natural, Archway Publishing, 2014 Judy Morgan, DVM : webinars http://www.drjudymorgan.com/